Tako je neko glupo vreme došlo

Ne zna čovek kako da se postavi. Možda je najbolje u rupu da se sakrijem i čekam da prođe sve.
na TV je nekada bilo i pametnih stvari da se vide, čuju, nauče, da se malo duša obogati, opšta kultura, vokabular, a danas samo neki polupismen svet, reality emisije sa polovnim pevaljkama i isparnim likovima koji ih vaćare, ali tako da i mala deca kraj malih ekrana mogu da upiju tu jaru koja sa TV zapahnjuje. Tu su naravno „mladi roditelji“ koji sve to prate sa takvim entuzijazmom da je to najblaže rečeno zabrinjavajuće, a posle smo svedoci svakojakih degutantnosti koje se dešavaju među decom u osnovnim i mnogo češće srednjim školama.
Noćni život cveta i pored zabrana točenja alkohola maloletim licima, koja u dopičnjacima izlaze da se provedu, polude, napiju se, ostanu trudne… Mladi lavovi bez trunke odgovornosti, bez jasne predstave o tome šta je to odgovornost i šta taj pojam znači, cevče piće, šmrču ili se bodu u venu, ukrštaju očima, ulaze u okršaje, ili u skupa kola, ginu ili overavaju, potpuno je svejedno, nema ih više, a tek što su punoletni postali, ili nisu, tužno. Roditelji, naravno, ne moraju da budu mladi da bi bili loši, mnogo je načina da se sjebe dete…
Država pak ne garantuje posao, ne garantuje sigurnost, standard, krov nad glavom, ne pruža mogućnosti. Makar ja tako mislim, da je moguće do jedne određene tačke nešto uraditi sa samim sobom, osedeti od brige i neizvesnosti i u nekom trenutku naići na zid. Nije teško završiti škole, fakultete, ko hoće da uči i radi na sebi, teško je poplaćati sve dažbine koje to za sobom vuče… I tako imamo kivne, gnevne, nesigurne i nesituirane i one manje gnevne , situirane, sa kakvim takvim poslom, kojima ovi prvi zavide i mrze ih iz dna duše (kunu ih u sebi i žele im sve najgore, pa se onda predomisle i povuku svoju kletvu). Činjenica da je ekvilibrije nema i to je ono što je problem, a čini mi se da vrh naše zemlje nema jasnu predstavu kako da tu ravnotežu napravi. Ali tu je taj čovek ,obučen je kao „hitman“, ima crno odelo, belu šulju i crvenu kravatu, znoji se kao svinja, ima IQ 15, bitan je za nas, galami i psuje, a kada ne galami priča glasno i obećava, a to se ne obistinjuje i jebi ga, jer mi nemamo boljeg, a zapravo, nama bolji i nije neophodan.

Čekam dan kada će da dovedu neki novi zakon, o cenzuri na primer, pa da gledamo uzivo kad starleta obrise guzicu, koliko je taj papir dobar i kvalitetan, kad je sva pogan sa šupka prešla na njega i onaj momenat kada budu krenuli da drkaju jedni drugima i da se jebu da nam in loco pokažu koliko su kontraceptivna sredstva efikasna i kvalitetna…

Krivo mi je (suma sumarum) što naš neki bend nije napravi oneku emotivnu pesmu o nekoj srpskoj znamenitosti, o Beogradu, Fruškoj Gori… na način na način sa makar približno isto ovoliko emocija: http://www.youtube.com/watch?v=1xSugWLiYv0